Danas hiljade ljudi svakodnevno prolaze Tašmajdanskim parkom, ne sluteći da se svega nekoliko metara ispod njihovih nogu nalazi jedan od najzanimljivijih vojnih objekata iz perioda Drugog svetskog rata. U dubini nekadašnjeg kamenoloma krije se podzemni kompleks koji je tokom nemačke okupacije Beograda pretvoren u komandni centar Vermahta. Zbog njegove povezanosti sa nemačkim generalom Aleksandrom Lerom, mnogi ga i danas nazivaju Lerov bunker, iako je njegova prava istorija nešto složenija.
Od kamenoloma do vojnog objekta
Tašmajdanske pećine nisu nastale prirodnim putem. Vekovima su ih stvarali ljudi vadeći krečnjak kojim je građen Beograd. Tako je ispod današnjeg parka nastao veliki sistem galerija, dvorana i hodnika.
Kada je 1941. godine nacistička Nemačka okupirala Beograd, okupacione vlasti brzo su shvatile da ovakav prostor predstavlja idealno mesto za vojni objekat. Debeli slojevi krečnjaka pružali su odličnu zaštitu od bombardovanja, dok je položaj u samom centru grada omogućavao brzu komunikaciju sa najvažnijim vojnim i upravnim ustanovama.
Zbog toga su Nemci započeli adaptaciju podzemlja i pretvorili ga u savremeni komandni kompleks.
Kako je izgledao bunker
Podzemne prostorije uređene su daleko ozbiljnije nego što većina ljudi danas zamišlja.
Uvedena je električna energija, izgrađen je sistem ventilacije, postavljene su telefonske veze i uređene prostorije za rad i boravak oficira. Podzemni kompleks imao je komandne kancelarije, prostorije za sastanke, skladišta i tehničke prostorije koje su omogućavale funkcionisanje objekta čak i tokom vazdušnih napada.
Stabilna temperatura pećina, koja tokom cele godine ostaje gotovo nepromenjena, dodatno je pogodovala njihovoj vojnoj nameni. Zbog toga je bunker mogao da funkcioniše bez obzira na vremenske uslove ili bombardovanje na površini.
Da li je ovo zaista bio Lerov bunker?
Jedna od najpoznatijih priča vezanih za Tašmajdan jeste da je ovde bio bunker nemačkog generala Aleksandra Lera, komandanta nemačkih snaga za Jugoistočnu Evropu i jednog od najodgovornijih ljudi za bombardovanje Beograda 6. aprila 1941. godine.
Upravo zbog toga podzemni kompleks je u javnosti dobio naziv Lerov bunker.
Međutim, istoričari upozoravaju da treba napraviti razliku između naziva koji je postao popularan i onoga što je moguće pouzdano dokazati. Do danas nisu pronađeni istorijski izvori koji potvrđuju da je Ler u ovom bunkeru stalno boravio ili da je upravo odavde lično komandovao svim vojnim operacijama u Jugoslaviji.
Ono što jeste potvrđeno jeste da su nemačke okupacione vlasti koristile tašmajdansko podzemlje kao važan vojni objekat, opremljen za komandovanje, komunikaciju i zaštitu tokom mogućih savezničkih bombardovanja.
Podzemlje koje je preživelo rat
Po završetku Drugog svetskog rata bunker nije nestao. Veći deo podzemnih prostorija ostao je sačuvan, zajedno sa delovima instalacija, hodnicima i pojedinim prostorijama koje i danas svedoče o njegovoj ratnoj prošlosti.
Danas se deo kompleksa može obići u organizovanim turama, dok pojedini hodnici i prostorije i dalje nisu otvoreni za javnost. Upravo zbog toga podzemlje Tašmajdana i dalje izaziva veliko interesovanje istoričara, istraživača i ljubitelja beogradske prošlosti.
Jedno mesto, četiri potpuno različite istorije
Malo je mesta u Evropi koja su kroz vekove toliko puta promenila svoju namenu.
Pre petnaest miliona godina ovde se nalazilo dno Panonskog mora.
Kasnije je nastao kamenolom iz kojeg je građen Beograd.
U ratovima su iste pećine postale sklonište hiljadama građana.
A tokom nemačke okupacije pretvorene su u vojni komandni centar.
Zato Tašmajdan nije samo park. On je mesto na kojem se mogu pročitati gotovo svi slojevi istorije Beograda – od geologije stare milionima godina, preko rimskih i osmanskih kamenoloma, do najmračnijih dana Drugog svetskog rata. I dok većina prolaznika vidi samo drveće i staze, ispod njih se i dalje nalazi podzemni svet koji čuva priče o gradu kakav je nekada bio, o ljudima koji su ga gradili, branili i osvajali.