Ako danas šetate Tašmajdanskim parkom, teško je zamisliti da ispod vaših nogu ne leži samo istorija Beograda, već i ostaci jednog davno nestalog mora. Ipak, upravo je tako. Pre oko 15 miliona godina, na mestu gde danas prolaze hiljade Beograđana prostiralo se toplo, plitko Panonsko more, a Tašmajdan je bio deo njegovog podvodnog sveta.
Kada je Beograd bio na dnu mora
U periodu srednjeg miocena, pre između 15 i 20 miliona godina, najveći deo današnje Panonske nizije bio je prekriven ogromnim unutrašnjim morem. Iz njega su poput ostrva izvirivali vrhovi Fruške gore, Avale, Vršačkih planina i drugih uzvišenja, dok je područje današnjeg Beograda bilo pod vodom.
To nije bilo burno okeansko more, već relativno mirno i toplo morsko prostranstvo u kojem su živeli korali, školjke, puževi, morski ježevi, alge i brojni drugi morski organizmi. Njihovi ostaci su se tokom miliona godina taložili na morskom dnu i postepeno stvarali debele slojeve krečnjaka.
Kako je nastao Tašmajdanski sprud
Najveća geološka zanimljivost ovog prostora jeste činjenica da Tašmajdan nije bio običan deo morskog dna. Geolozi su utvrdili da se ovde nalazio koralni sprud – svojevrsni greben koji su izgradili korali, crvene kolonijalne alge, briozoe i drugi morski organizmi. Upravo zato su u krečnjaku pronađeni brojni fosili koji predstavljaju nepobitan dokaz da je na ovom mestu nekada postojalo more.
Zbog svoje izuzetne naučne vrednosti, Miocenski sprud Tašmajdan danas je zaštićen kao spomenik prirode. On predstavlja jedan od najznačajnijih geoloških lokaliteta u Srbiji i retku priliku da se usred velikog grada vidi stena nastala u drevnom morskom okruženju.
More koje je izgradilo Beograd
Kada se Panonsko more povuklo, ostao je čvrst krečnjački masiv. Ljudi su vrlo rano shvatili njegov značaj i vekovima iz njega vadili kamen.
Još su Rimljani koristili tašmajdanski kamen za izgradnju Singidunuma, puteva, vodovoda i sarkofaga. Kasnije su isti kamen eksploatisale Osmanlije, po čemu je prostor i dobio ime. Na turskom jeziku „taš“ znači kamen, a „majdan“ rudnik ili kamenolom – otuda naziv Tašmajdan, odnosno „kamenolom“.
Od tog krečnjaka građeni su brojni delovi starog Beograda. Na neki način, može se reći da današnji grad doslovno počiva na ostacima nekadašnjeg mora.
Šetnja kroz milione godina istorije
Malo je gradova u Evropi u kojima se na nekoliko minuta hoda mogu spojiti geologija, arheologija i istorija. Na Tašmajdanu se na istom mestu prepliću tragovi Panonskog mora, rimskog kamenoloma, osmanske eksploatacije kamena, podzemnih pećina i modernog Beograda.
Zato sledeći put kada budete prolazili Tašmajdanskim parkom, zastanite na trenutak i pogledajte stene oko sebe. Moguće je da se u njima nalazi fosil školjke ili korala koji je živeo pre petnaest miliona godina, mnogo pre nego što su se na ovom prostoru pojavili prvi ljudi. Te iste stene kasnije su postale temelj Singidunuma, srednjovekovnog Beograda i grada koji danas poznajemo. Ispod svakog koraka krije se priča koja počinje na dnu jednog davno nestalog mora.